Manja slova Veća slova RSS
USPNFT
>

40 PREPORUKA FATF-a (Financial Action Task Force)

Datum objave: 18.05.2006 12:01 | Autor: Preporuke FATF-a

Ispis Štampaj stranicu


40 PREPORUKA FATF-a (Financial Action Task Force)


Uvod


Metode i tehnike pranja novca mijenjaju se kao odgovor na kontra-mjere koje se preduzimaju. U posljednjih nekoliko godina, Organizacija za kontrolu i sprječavanje pranja novca (FATF) konstatovala je sve sofisticiranije kombinacije tehnika za pranje novca, poput sve rasprostranjenijeg korišćenja pravnih lica u cilju prikrivanja pravog vlasništva i kontrole nad nezakonito stečenim prihodom, i sve češće korišćenje pripadnika odredjenih profesija za pružanje savjeta i pomoći pri pranju sredstava od kriminala. Ovi faktori, zajedno sa iskustvom FATF-a stečenim u procesu označavanja država i teritorija koje ne saradjuju po pitanju sprječavanja pranja novca (tzv. NCCT), naveli su FATF da četrdeset preporuka ispita i koriguje tako da ih pretvori u novi sveobuhvatni okvir za borbu protiv pranja novca i finansiranja terorizma. FATF sada poziva sve države da preduzimaju neophodne korake kako bi uskladile nacionalne sisteme za borbu protiv pranja novca i finansiranja terorizma sa novim FATF-ovim preporukama, i da efektivno sprovode te mjere.

Proces ispitivanja četrdeset preporuka u cilju njihovog korigovanja bio je intenzivan, otvoren za članice FATF-a, države koje nisu članice, posmatrače, finansijki sektor i ostale zainteresovane sektore i strane. Veliki napor uložen je u konsultacije, i sve sugestije i komentari su razmotreni u procesu korigovanja Preporuka.

Korigovanih četrdeset preporuka sada se odnose ne samo na pranje novca već i na finansiranje terorizma, i zajedno sa osam posebnih preporuka o finansiranju terorizma sačinjavaju unaprijedjen, sveobuhvatan i konzistentan okvir mjera za sprječavanje pranja novca i finansiranje terorizma. FATF priznaje da države imaju različite pravne i finansijske sisteme tako da ne mogu sve preduzimati identične mjere za postizanje zajedničkog cilja, posebno kod nekih pojedinosti. Stoga Preporuke postavljaju minimum standarda za akciju, a države treba da implementiraju pojedinosti shodno sopstvenim okolnostima i ustavnim okvirima. Preporukama su obuhvaćene sve mjere koje pojedinačne države treba da sprovedu u krivičnom zakonodavstvu i regulativnim sistemima, preventivne mjere koje treba da preduzimaju finansijske institucije i izvjesna druga preduzeća i pripadnici odredjenih profesija, i medjunarodna saradnja.

Prvobitnih četrdeset preporuka formulisane su 1990. godine kao inicijativa za borbu protiv zloupotrebe finansijskih sistema od strane lica koja peru novac stečen prometom droge. Prvi put su korigovane 1996. godine kako bi odrazile tipologije pranja novca koje su se razvijale. Četrdeset preporuka iz 1996. godine podržalo je više od 130 zemalja i one predstavljaju medjunarodni standard za sprječavanje pranja novca.

Oktobra 2001. godine FATF je proširio svoj djelokrug aktivnosti kako bi se bavio i pitanjem finansiranja terorizma, i učinio je važan korak u vidu formulisanja osam posebnih preporuka o finansiranju terorizma. Ove Preporuke sadrže niz mjera uperenih ka sprječavanju finansiranja terorističkih akata i terorističkih organizacija, i one su komplementarne sa četrdest preporuka.

Ključni element u borbi protiv pranja novca i finansiranja terorizma jeste potreba da se sistemi za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma u pojedinačnim državama nadgledaju i evaluiraju u pogledu medjunarodnih standarda. Obostrane evaluacije koje sprovodi FATF i regionalna tijela slična FATF-u, kao i procjene koje vrši MMF i Svjetska banka, su mehanizam od vitalnog značaja za postizanje efektivne implementacije Preporuka od strane svih država.



A PRAVNI SISTEMI



Djelokrug krivičnog djela pranja novca


Preporuka 1

Države treba da kriminalizuju pranje novca na osnovu Konvencije Ujedinjenih nacija protiv nezakonitog prometa opojnih droga i psihotropnih substanci iz 1988. godine (Bečka konvencija) i Konvencije Ujedinjenih nacija o transnacionalnom organizovanom kriminalu iz 2000. godine (Palermo konvencija).

Države treba da primijene krivično djelo pranja novca na sva ozbiljna krivična djela, u cilju obuhvatanja najšireg mogućeg spektra predikatnih krivičnih djela. Predikatna krivična djela mogu se opisati uz referencu na sva krivična djela, ili na najmanju vrijednost (tzv. Threshold) povezanu ili sa kategorijom ozbiljnih krivičnih djela ili zatvorskom kaznom koja se izriče za to predikatno krivično djelo (tzv. threshold pristup), ili na listu predikatnih krivičnih djela, ili kombinacijom ovih pristupa.

Tamo gdje države primjenjuju tzv. threshold pristup, predikatna krivična djela treba da obuhvate najmanje sva krivična djela koja spadaju u kategoriju ozbiljnih krivičnih djela po nacionalnom zakonu ili treba da obuhvate krivična djela za koja su propisane maksimalne kazne više od jedne godine zatvora. One države koje u svom pravnom sistemu imaju minimalan prag (threshold) za krivična djela, predikatna krivična djela treba da obuhvate sva krivična djela za koja je propisana minimalna kazna od više od šest mjeseci zatvora.

Koji god pristup da se usvoji, svaka država treba najmanje da obuhvati niz krivičnih djela u okviru svake označene kategorije krivičnih djela.

Predikatna krivična djela pranja novca treba proširiti tako da obuhvate i djelo koje se desilo u drugoj državi, koje predstavlja krivično djelo u drugoj državi, i koje bi predstavljalo predikatno krivično djelo i da je izvršeno u vašoj državi. Države mogu da predvide da jedini preduslov za to bude da to djelo predstavlja predikatno djelo i ukoliko se izvrši u našoj državi.

Države mogu predvidjeti da se krivično djelo pranja novca ne odnosi na lica koja su počinila predikatna krivična djela, tamo gdje to zahtevaju osnovni principi domaćeg zakonodavstva.



Preporuka 2

Države treba da obezbijede da:

a) Umišljaj i znanje potrebni za dokazivanje krivičnog djela pranja novca budu u skladu sa standardima navedenim u Bečkoj i Palermo konvenciji, uključujući i koncept da se o takvom mentalnom stanju može zaključivati na osnovu objektivnih činjeničkih okolnosti.
b) Krivičnu odgovornost, a tamo gdje to nije moguće, gradjansku ili administrativnu odgovornost, treba primjenjivati na pravna lica. To ne treba da spriječi paralelni krivični, gradjanski ili administrativni postupak u vezi sa pravnim licima u državama u kojim takve vrste odgovornosti postoje. Pravna lica treba da podliježu djelotvornim sankcijama, koje su u srazmjeri sa učinjenim djelom i koje ih odvraćaju od ponovnog činjenja istog. Takve mjere ne treba da ugrožavaju krivičnu odgovornost fizičkih lica.



Privremene mjere i konfiskacija


Preporuka 3

Države treba da usvajaju mjere slične onima navedenim u Bečkoj i Palermo konvenciji, uključujući i zakonske, kako bi omogućile nadležnim organima da konfiskuju opranu imovinu, prihod od pranja novca ili predikatnih krivičnih djela, sredstva korišćena ili namijenjena za korišćenje u činjenju ovih krivičnih djela, ili imovinu odgovarajuće vrijednosti, bez ugrožavanja prava savjesnih trećih strana.

Te mjere treba da obuhvate i ovlašćenje da se:
a) identifikuje, traži i procjenjuje imovina koja podliježe konfiskaciji;
b) izvršavaju privremene mjere, poput zamrzavanja i zaplijene, kako bi se spriječilo svaka prodaja, transfer ili raspolaganje tom imovinom;
c) preduzimaju koraci koji će spriječiti ili učiniti ništavnim radnje koje narušavaju mogućnost države da povrati imovinu koja podliježe konfiskaciji; i
d) preduzimaju sve odgovarajuće istražne mjere.

Države mogu da razmotre usvajanje mjera koje omogućavaju da se takvi prihodi ili sredstva konfiskuju bez krivične osude, ili kojima se od počinioca zahtijeva da demonstrira zakonito porijeklo imovine koja navodno podliježe konfiskaciji, pod uslovom da je takav zahtjev u skladu sa principima domaćeg zakonodavstva.



B MJERE ZA SPRJEČAVANJE PRANJA NOVCA I FINANSIRANJA TERORIZMA KOJE TREBA DA PREDUZIMAJU FINANSIJSKE INSTITUCIJE I PRAVNA I FIZIČKA LICA IZVAN FINANSIJKOG SEKTORA



Preporuka 4

Države treba da obezbijede da zakoni o službenoj tajni u finansijskim institucijama ne ometaju implementaciju FATF-ovih preporuka.



Propisna marljivost i vodjenje evidencije


Preporuka 5*

Finansijske institucije ne treba da drže anonimne račune ili račune na očigledno fiktivna imena.

Finansijske institucije treba da preduzimaju mjere propisne marljivosti, uključujući i utvrdjivanje i potvrdjivanje identiteta klijenata pri:

Uspostavljanju poslovnih veza;
Obavljanju povremenih transakcija: (i) iznad zakonom utvrdjenje sume za prijavljivanje gotovinskih transakcija; ili (ii) koje su elektronski transferi pod okolnostima obuhvaćenim Notom za zvaničnu interpretaciju Posebne preporuke br. 7;
Kada postoji sumnja da se radi o pranju novca ili finansiranju terorizma; ili
Kada se u finansijskoj instituciji posumnja u istinitost ili adekvatnost prethodno dobijenih podataka o identitetu klijenta.

Mjere propisne marljivosti (CDD) koje treba preduzimati su slijedeće:

a) Utvrdjivanje i potvrdjivanje identiteta klijenta uz korišćenje pouzdanih dokumenata iz nezavisnih izvora, podataka ili informacija.
b) Utvrdjivanje identiteta pravnog uživaoca, i preduzimanje potrebnih mjera da se potvrdi identitet pravnog uživaoca tako da finansijska institucija zaista zna ko je pravni uživalac. Za pravna lica to podrazumijeva da finansijske institucije preduzimaju potrebne mjere da shvate strukturu vlasništva klijenta, i ko ga kontroliše.
c) Dobijanje informacija o cilju i prirodi te poslovne veze.
d) Stalna primjena načela propisne marljivosti na poslovnu vezu i nadzor nad transakcijama u toku trajanja te poslovne veze kako bi se obezbijedilo da te transakcije budu u skladu sa saznanjima koje ta institucija ima o klijentu, njegovoj poslovnoj aktivnosti i profilu rizika, uključujući, tamo gdje je to neophodno, i izvor sredstava.

Finansijske institucije treba da primjenjuju svaku mjeru za načelo propisne marljivosti po gore navedenim tačkama od (a) do (d), ali mogu odrediti u kojoj će se mjeri one primjenjivati na osnovu rizika, u zavisnosti od tipa klijenta, poslovne veze ili transakcije. Preduzete mjere treba da budu uskladjene sa svim uputstvima koje izdaju nadležni organi. Za kategorije visokog rizika, finansijske institucije treba da primjenjuju načelo naglašene propisne marljivosti. Pod izvjesnim okolnostima, gdje postoje niski rizici, države mogu odlučiti da finansijske institucije imaju prava da primjenjuju slabije ili pojednostavljene mjere.

Finansijske institucije treba da potvrde identitet klijenta i pravnog uživaoca prije ili za vrijeme uspostavljanja poslovne veze ili obavljanja transakcija za povremene klijente. Države mogu dozvoliti finansijskim institucijama da potvrde identitet klijenta čim to postane izvodljivo po uspostavljanju poslovne veze tamo gdje se rizicima od pranja novca efektivno upravlja i gdje je to neophodno da se ne bi prekidalo normalno obavljanje posla.

Gdje finansijska institucija nije u stanju da postupa po gorenavedenim stavovima od (a) do (c), ona ne treba da otvara račun, uspostavlja poslovne veze ili obavlja transakciju, ili treba da okonča poslovnu saradnju i da razmotri da tog klijenta obuhvati prijavom o sumnjivoj transakciji.

Ove zahtjeve treba primjenjivati na sve nove klijente, premda finansijske institucije treba ove Preporuke da primjenjuju i na postojeće klijente na osnovu važnosti i rizika, i treba da primjenjuju načelo propisne marljivosti na postojeće klijente kad za to bude pogodan trenutak.



Preporuka 6*

Pored primjene uobičajenih mjera za propisnu marljivost, kada su u pitanju politički eksponirana lica, finansijske institucije treba da:

a) imaju odgovarajuće sisteme za upravljanje rizicima da bi odredile da li je klijent politički eksponirano lice.
b) Dobiju saglasnost višeg rukovodstva za uspostavljanje poslovnih veza sa takvim klijentima.
c) Preduzmu potrebne mjere da bi utvrdile porijeklo imetka i novčanih sredstava.
d) Vrše stalni pojačani nadzor tih poslovnih veza.



Preporuka 7

U vezi sa korespondentskim bankarstvom i sličnim poslovima, pored primjene uobičajenih mjera propisne marljivosti, finansijske institucije treba da:
a) prikupe dovoljno informacija o respondentskoj instituciji da bi u potpunosti razumjele prirodu poslovanja respondenta i da bi na osnovu informacija dostupnih javnosti ustanovile kakva je reputacija te institucije i kvalitet supervizije, uključujući i to da li je pod istragom u vezi sa pranjem novca ili finansiranjem terorizma, ili su prema njoj preduzete mjere od strane centralne banke u toj državi.
b) procijeni kontrolne mehanizme za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma koje postoje u respondentskoj instituciji.
c) dobije saglasnost višeg rukovodstva prije uspostavljanja novih korespondentskih odnosa.
d) dobije dokumentovanu potvrdu o odgovornostima pojedinaca u respondentskoj instituciji.
e) u pogledu korespondentskih računa koje direktno koristi treća strana, korespondent treba da zna da li je respondentska banka potvrdila identitet klijenta i da li stalno primjenjuje načela propisne marljivosti na klijente koji imaju direktan pristup računima korespondenta i da je u stanju da pruži neophodne relevantne identifikacione podatke klijenta na zahtjev korespondentske banke.



Preporuka 8

Finansijske institucije treba da obrate posebnu pažnju na sve opasnosti od pranja novca koje mogu proisticati iz novih tehnologija ili onih u razvoju koje možda favorizuju anonimnost, i da preduzmu mjere, ukoliko je potrebno, da spriječe korišćenje tih tehnologija za pranje novca. Finansijske institucije naročito treba da sprovode politiku i procedure da bi se analizirali konkretni rizici povezani sa poslovnom saradnjom ili transakcijama u kojoj se učesnici ne pojavljuju u instituciji u kojoj se vrši transakcija (non-face-to- face customers).



Preporuka 9*

Države mogu da dozvole finansijskim institucijama da se oslanjaju na posrednike ili treću stranu u sprovodjenju elemenata od (a) do (c) u procesu propisne marljivosti ili da uvedu fizičko ili pravno lice u posao pod uslovom da se doljenavedeni kriterijumi zadovolje. Tamo gdje je ovakvo oslanjanje na posrednike i treće strane dozvoljeno, konačna odgovornost za utvrdjivanje i potvrdjivanje identiteta klijenta ostaje na finansijskoj instituciji koja se oslanja na treću stranu.

Kriterijumi koje treba zadovoljiti su slijedeći:

a) Finansijska institucija koja se oslanja na treću stranu treba odmah da dobije neophodne informacije u vezi sa elementima od (a) do (c) procesa propisne marljivosti. Finansijske institucije treba da preduzmu adekvatne korake da budu sigurne da će im treća strana bez odlaganja omogućiti pristup kopijama identifikacionih podataka i ostaloj relevantnoj dokumentaciji u vezi sa zahtjevima propisne marljivosti.
b) Finansijska institucija treba da bude sigurna da je treća strana uredjena odredjenim pravilima i da se nad njom vrši kontrola, te da je sprovela mjere za postupanje po zahtjevima propisne marljivosti u skladu sa Preporukama 5 i 10.

Svakoj državi je ostavljeno da odredi u kojim se državama treća strana koja zadovoljva uslove može nalaziti, imajući u vidu raspoložive informacije o državama koje uopšte ne primenjuju FATF-ove Preporuke, ili to čine na neodgovarajući način.



Preporuka 10*

Finansijske institucije treba da čuvaju najmanje pet godina svu neophodnu evidenciju o transakcijama, kako domaćim tako i sa inostranstvom, da bi bile u mogućnosti da brzo postupaju po zahtjevima za informacijama od nadležnih organa. Takva evidencija mora biti dovoljna za rekonstrukciju pojedinačnih transakcija (uključujući i iznose i valutu) kako bi sačinjavala po potrebi dokaz za krivično gonjenje kriminalne aktivnosti.

Finansijske institucije treba da vode evidenciju o identifikacionim podacima dobijenim kroz proces propisne marljivosti (npr. kopije ili dosijei sa zvaničnim dokumentima poput pasoša, lične karte, vozačke dozvole ili sličnih dokumenata), izvodima iz računa i poslovnoj korespondenciji najmanje pet godina po okončanju poslovne saradnje.

Identifikacioni podaci i evidencija o transakcijama treba da budu dostupni domaćim nadležnim organima sa odgovarajućim ovlašćenjem.



Preporuka 11*

Finansijske institucije treba da obraćaju pažnju na sve složene, neuobičajene velike transakcije i sve neobične modele transakcija koje nemaju očiglednu ekonomsku ili vidljivu pravnu svrhu. Propratne informacije i svrhu takvih transakcija treba u što većoj mjeri ispitati, zaključke o tome zabilježiti, i učiniti ih raspoloživim za nadležne organe i kontrolore.



Preporuka 12*

Propisna marljivost i obaveze vodjenja evidencije navedene u Preporukama 5, 6 i 8-11 odnose se na označena pravna i fizička lica van finansijskog sektora u slijedećim situacijama:

a) Kazina kada klijenti učestvuju u finansijskim transakcijama u iznosu propisanim zakonom ili većem.
b) Agenti nekretninama kada učestvuju u transakcijama za svog klijenta u vezi sa kupoprodajom nekretnina.
c) Trgovci plemenitim metalima i dragim kamenjem kada učestvuju u gotovinskim transakcijama sa klijentom u iznosu propisanim zakonom, ili većem.
d) Advokati, notari, ostali pripadnici pravničke profesije koji rade nezavisno i samostalno ali nisu advokati (u zapadnom sistemu) i računovodje kada pripremaju ili obavljaju transakcije za svog klijenta u vezi sa slijedećim aktivnostima:
Kupoprodaja nekretnina;
Upravljanje klijentovim novcem, hartijma od vrijednosti ili drugom imovinom;
Upravljanje bankovnim, štednim ili računima za hartije od vrijednosti;
Organizacija doprinosa za osnivanje, funkcionisanje ili upravljanje pravnim licima i kupoprodaja preduzeća.

e) Trustovi i lica koja posreduju pri osnivanju ili vodjenju preduzeća kada pripremaju ili obavljaju transakcije za klijenta u vezi sa aktivnostima nabrojanim u definiciji u Glosaru.



Prijavljivanje sumnjivih transakcija i postupanje po zakonu


Preporuka 13*

Ukoliko finansijska institucija posumnja ili ima osnove da posumnja da sredstva predstavljaju prihod od kriminalne aktivnosti, ili da su povezana sa finansiranjem terorizma, od nje treba tražiti direktno po zakonu ili propisu da odmah prijavi sumnju finansijskoj obavještajnoj službi (FOS-u).



Preporuka 14*

Finansijske institucije, njihovi direktori i službenici treba da budu:

a) zaštićeni pravnim odredbama od krivične i gradjanske odgovornosti za kršenje bilo koje zabrane odavanja informacija koju nameće ugovor, ili svaka zakonska, regulativna ili administrativna odredba ukoliko prijave sumnje FOS-u u dobroj vjeri, čak i ako nisu tačno znali o kojoj je kriminalnoj radnji riječ, i bez obzira da li je uopšte i bilo protivzakonite aktivnosti.
b) Zakonom treba zabraniti da otkriju činjenicu da se prijava sumnjive transakcije ili informacije u vezi sa tim prosledjuju FOS-u (tzv. tipping off)



Preporuka 15*

Finansijske institucije treba da razviju programe protiv pranja novca i finansiranja terorizma. Ti programi treba da obuhvate:

a) Razvoj unutrašnje politike, procedura i kontrole, uključujući i odgovarajuće planove za poštovanje zakona i propisa i adekvatne procedure za ispitivanje podobnosti kandidata da bi se postigli visoki standardi pri zapošljavanju,
b) Stalni program za obuku zaposlenih,
c) Kontrolnu funkciju da bi se testirao sistem.



Preporuka 16*

Obaveze navedene u Preporukama 13 do 15 i 21 primjenjuju se na sva označena preduzeća i profesije izvan finansijskog sektora koja se mogu na slijedeći način kvalifikovati:

a) Advokati, notari, ostali pripadnici pravne profesije koji rade nezavisno i samostalno a nisu advokati, i računovodje treba da budu u obavezi da prijavljuju sumnjive transakcije kada u ime ili za svog klijenta učestvuju u finansijskoj transakciji u vezi sa aktivnostima opisanim u Preporuci 12(d). Države se svesrdno podstiču da prošire obavezu prijavljivanja sumnjivih transakcija i na ostale profesionalne aktivnosti računovodja, uključujući i reviziju.
b) Trgovci plemenitim metalima i dragim kamenjem treba da budu u obavezi da prijavljuju sumnjive transakcije kada učestvuju u bilo kojoj gotovinskoj transakciji sa klijentom, a čiji iznos odgovara sumi propisanoj zakonom ili je prevazilazi.
c) Trustovi i lica koja posreduju pri osnivanju ili vodjenju preduzeća treba da budu u obavezi da prijavljuju sumnjive transakcije za klijenta kada u ime ili za klijenta obavljaju transakciju u odnosu na aktivnosti iz Preporuke 12(e).

Advokati, notari i ostali pripadnici pravničke profesije koji rade nezavisno i samostalno a nisu advokati, i računovodje nisu u obavezi da prijavljuju svoje sumnje ukoliko su relevantne informacije dobijene u okolnostima gde podliježu profesionalnoj tajni ili privilegiji pravničke profesije.



Ostale mjere za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma


Preporuka 17

Države treba da uvedu efektivne sankcije, u srazmjeri sa učinjenim djelom, koje odvraćaju druge od činjena istog, bilo krivične, gradjanske ili administrativne, koje će se odnositi na fizička ili pravna lica obuhvaćena ovim Preporukama koja ne ispunjavaju obaveze za sprječavanje pranja novca ili finansiranje terorizma.



Preporuka 18

Države ne treba da podržavaju osnivanje ili da prihvataju dalje funkcionisanje fantomskih banaka. Finansijske institucije ne treba da pristanu na uspostavljanje i nastavak korespondentske saradnje sa fantomskim bankama. Finansijske institucije treba da se čuvaju i uspostavljanja veza sa respondentskim inostranim finansijskim institucijama koje dozvoljavaju da fantomske banke koriste njihove račune.



Preporuka 19*

Države treba da razmotre:

a) Uvodjenje izvodljivih mjera za otkrivanje ili nadzor prenosa gotovine i prenosivih instrumenata koji glase na donosioca preko granice. Te mjere moraju garantovati pravilno raspolaganje informacijama i ne smiju ni na koji način sputavati slobodu kretanja kapitala.
b) Izvodljivost i korisnost sistema u kojem bi banke i ostale finansijske institucije i posrednici prijavljivali sve transakcije u domaćoj i inostranoj valuti više od odredjene sume jednoj nacionalnoj centralnoj agenciji sa kompjuterizovanom bazom podataka, koja je na raspolaganju nadležnim organima za slučajeve pranja novca i finansiranja terorizma. Taj sistem mora garantovati pravilno korišćenje informacija.



Preporuka 20

Države treba da razmotre primjenu FATF-ovih preporuka na pravna i fizička lica pored označenih pravnih i fizičkih lica izvan finansijskog sektora, koja predstavljaju rizik od pranja novca ili finansiranja terorizma.

Države treba i dalje da podstiču razvoj modernih i sigurnih tehnika upravljanja novcem koje su manje izložene riziku od pranja novca.



Mjere koje treba preduzeti u odnosu na države koje ne poštuju ili nedovoljno poštuju FATF-ove preporuke


Preporuka 21

Finansijske institucije treba da obrate posebnu pažnju na poslovne veze i transakcije sa licima, uključujući i kompanije i finansijske institucije, iz država koje ne primjenjuju FATF-ove preporuke, ili to čine u nedovoljnoj mjeri. Kad god te transakcije nemaju očiglednu ekonomsku ili vidljivu pravnu svrhu, propratne informacije i svrhu transakcije treba u što većoj mjeri ispitati, pronadjene činjenice zabilježiti i one treba da budu na raspolaganju nadležnim organima. Gdje takva država i dalje ne primjenjuje FATF-ove preporuke, ili to čini u nedovoljnoj mjeri, države treba da budu u stanju da primjenjuju odgovarajuće protivmjere.



Preporuka 22

Finansijske institucije treba da obezbijede da se principi primjenljivi na gore pomenute finansijske institucije takodje primjenjuju i na filijale i podružnice u većinskom vlasništvu tih finansijskih institucija koje se nalaze u inostranstvu, posebno u državama koje ne primjenjuju FATF-ove Preporuke ili to čine u nedovoljnoj mjeri, onoliko koliko to dozvoljavaju nacionalni zakoni i propisi. Kada je po nacionalnom zakonu i propisima zabranjena ova implementacija, nadležni organi u državi u kojoj se nalazi matična institucija treba da budu obaviješteni od strane finansijskih institucija da ne mogu da primjenjuju FATF-ove Preporuke.



Regulacija i supervizija


Preporuka 23*

Države treba da obezbijede da finansijske institucije podliježu adekvatnoj regulaciji i superviziji i da efektivno sprovode FATF-ove Preporuke. Nadležni organi treba da preduzimaju neophodne zakonske ili regulativne mjere da sprječavaju kriminalce ili njihove saradnike da budu vlasnici ili pravni uživaoci značajnog dijela ili većinskog vlasništva u finansijskoj instituciji, ili da budu na rukovodećoj funkciji.

Za finansijske institucije na koje se odnose Suštinski principi, regulativne i kontrolne mjere koje se primjenjuju iz mjera predostrožnosti i koje su takodje bitne za pranje novca treba na sličan način primjenjivati u svrhe sprječavanja pranja novca i finansiranja terorizma.

Ostale finansijske institucije treba da budu licencirane ili registrovane i propisno regulisane, i treba da podliježu superviziji ili nadzoru u cilju sprječavaja pranja novca, imajući u vidu rizik od pranja novca ili finansiranja terorizma u tom sektoru. U najmanju ruku, pravna lica koja pružaju usluge transfera novca ili vrijednosti, ili obavljaju mjenjačke poslove treba da budu licencirana ili registrovana, i da podliježu efektivnim sistemima nadzora i da budu uskladjena sa nacionalnim obavezama za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma.



Preporuka 24

Označena pravna i fizička lica izvan finansijskog sektora treba da podliježu regulativnim i kontrolnim mjerama u skladu sa dolje navedenim:

a) kazina treba da podliježu sveobuhvatnom regulativnom i kontrolnom režimu koji obezbjedjuje da kazina efektivno implementiraju neophodne mjere za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma. U najmanju ruku:

kazina treba da budu licencirana;
nadležni organi treba da preduzimaju zakonske ili regulativne mjere da sprječavaju kriminalce ili njihove saradnike da budu vlasnici ili pravni uživaoci znatnog dijela ili većinskog vlasništva nad kazinom, da budu upravnici, ili da rade u njima;
nadležni organi treba da obezbijede da kazina budu pod efektivnim nadzorom u smislu poštovanja obaveza za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma.

b) Države treba da obezbijede da i ostale kategorije označenih pravnih i fizičkih lica izvan finansijskog sektora podliježu efektivnim sistemima za nadzor u smislu poštovanja obaveza sprječavanja pranja novca i finansiranja terorizma. To treba činiti u zavisnosti od stepena rizika. To može da radi neki vladin organ ili odgovarajuće profesionalno udruženje koje propisuje pravila obavezujuća za sve pripadnike te profesije, pod uslovom da takvo udruženje može da obezbijedi da članovi poštuju obaveze za sprječavanje pranja novca i finansiranje terorizma.



Preporuka 25

Nadležni organi treba da formulišu smjernice, i pruže povratnu informaciju koja će pomoći finansijskim institucijama i označenim pravnim i fizičkim licima izvan finansijskog sektora u primeni mjera za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma na nacionalnom nivou, a posebno u otkrivanju i prijavljivanju sumnjivih transakcija.



C. INSTITUCIONALNE I OSTALE MJERE NEOPHODNE U SISTEMIMA ZA SPRJEČAVANJE PRANJA NOVCA I FINANSIRANJA TERORIZMA



Nadležni organi, njihova ovlašćenja i resursi


Preporuka 26*

Države treba da osnuju po jednu finansijsku obavještajnu službu koja će služiti kao nacionalni centar za primanje (i, po mogućstvu, traženje), analizu i razmjenu informacija o sumnjivim transakcijama i ostalih informacija u vezi sa potencijalnom aktivnošću pranja novca ili finansiranja terorizma. FOS treba da ima blagovremeni pristup, direktno ili indirektno, finansijskim i administrativnim informacijama, i svim onim koje su mu potrebne da bi propisno obavljao svoje funkcije, uključujući i analizu prijava sumnjivih transakcija.



Preporuka 27*

Države treba da obezbijede da nadležni organi za sprovodjenje zakona budu odgovorni za istrage pranja novca i finansiranja terorizma. Države se podstiču da pruže podršku i razvijaju u najvećoj mogućoj mjeri specijalne istražne tehnike pogodne za istragu pranja novca, poput kontrolisane isporuke, tajnih zadataka i ostalh relevantnih tehnika. Države se takodje podstiču da koriste ostale efektivne mehanizme poput angažovanja stalnih ili privremenih grupa specijalizovanih za istragu sredstava koje neko posjeduje, i zajedničke istrage sa odgovarajućim nadležnim organima u drugim državama.



Preporuka 28

Pri vodjenju istraga pranja novca i predikatnih krivičnih djela, nadležni organi treba da budu u stanju da pribave dokumenta i informacije koje će se koristiti u tim istragama, krivičnom gonjenju i radnjama s tim u vezi. To treba da podrazumijeva i upotrebu prinudnih mjera za davanje na uvid evidencije koju čuvaju finansijske institucije i druga lica, za pretres lica i prostorija, i za zaplijenu i pribavljanje dokaza.



Preporuka 29

Supervizori treba da imaju adekvatna ovlašćenja da nadziru i obezbijede poštovanje zakona od strane finansijskih institucija uz zahtjeve da se sprječava pranje novca i finansiranje terorizma, uključujući i ovlašćenje da se vrše inspekcije. Oni treba da imaju ovlašćenja da primoraju finansijske institucije da daju informacije relevantne za praćenje poštovanja zakona, i da izriču adekvatne administrativne sankcije za nepoštovanje tih obaveza.



Preporuka 30

Države treba da svojim nadležnim organima uključenim u sprječavanje pranja novca i finansiranje terorizma pruže adekvatne finansijske, ljudske i tehničke resurse. Države treba da uvedu procedure za provjeru integriteta zaposlenih u tim organima.



Preporuka 31

Države treba da obezbijede da kreatori politike, FOS, policija i supervizori sprovedu efektivne mehanizme koji će im omogućiti da medjusobno saradjuju, i gdje je to podesno, koordiniraju u svojoj državi razvoj i implementaciju politike i aktivnosti za sprječavanje pranja novca i finansiranje terorizma.



Preporuka 32

Države treba da obezbijede da nadležni organi budu u stanju da preispitaju efektivnost sistema za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma vodjenjem sveobuhvatne statistike o pitanjima relevantnim za efektivnost i efikasnost takvih sistema. To treba da obuhvati i statistiku o primljenim i dalje proslijedjenim prijavama sumnjivih transakcija, o istragama pranja novca i finansiranja terorizma, krivičnom gonjenju i osudama, o blokiranoj, zaplijenjenoj i konfiskovanoj imovini, i o medjunarodnoj pravnoj pomoći ili drugim medjunarodnim zahtjevima za saradnju.



Transparentnost pravnih lica i pravnih aražmana (tj. trustova i preduzeća koji posreduju pri osnivanju i upravljanju pravnim licima)


Preporuka 33

Države treba da preduzimaju mjere da spriječe nezakonito korišćenje pravnih lica od strane perača novca. Države treba da obezbijede postojanje adekvatnih, tačnih i blagovremenih informacija o tome ko je pravni uživalac i ko kontroliše pravna lica. Potrebno je da nadležni organi mogu blagovremeno dobiti te informacije. Naročito je potrebno da države u kojima postoje pravna lica koja izdaju dionice na donosioca preduzimaju odgovarajuće mjere da obezbijede da se one ne zloupotrebljavaju za pranje novca. Države takodje treba i da budu u stanju da demonstriraju adekvatnost tih mjera. Države mogu da razmotre mjere da bi finansijskim institucijama koje postupaju po zahtjevu navedenom u preporuci 5 olakšale pristup informacijama o pravnom uživaocu ili licima koje kontrolišu tokove novca ili pravna lica.



Preporuka 34

Države treba da preduzimaju mjere za sprječavanje nezakonite upotrebe pravnih aranžmana (trustova ) od strane perača novca. Države posebno treba da obezbijede da postoje adekvatne, tačne i blagovremene informacije o trustovima koji su formirani na osnovu ugovora o povjereništvu , uključujući i informacije o osnivaču trusta, povjereniku i pravnim uživaocima, koje nadležni organi mogu blagovremeno dobiti. Države mogu razmotriti mjere da finansijskim institucijama olakšaju pristup informacijama o uživaocima kada ove postupaju po obavezama navedenim u Preporuci 5.



D MEDJUNARODNA SARADNJA



Preporuka 35

Države treba da preduzmu momentalne korake da postanu strane potpisnice i u potpunosti implementiraju Bečku konvenciju, Palermo konvenciju i Medjunarodnu konvenciju Ujedinjenih nacija za suzbijanje finansiranja terorizma iz 1999. godine. Države se takodje podstiču da ratifikuju i implementiraju ostale relevantne medjunarodne konvencije, poput Konvencije Savjeta Evrope o pranju, traženju, zaplijeni i konfiskaciji prihoda stečenih kriminalom iz 1990. godine, i Medjuameričku konvenciju protiv terorizma iz 2002. godine.



Preporuka 36

Države treba da brzo, konstruktivno i efektivno pružaju u najvećoj mogućoj mjeri medjunarodnu pravnu pomoć u vezi sa istragama, sudskim gonjenjima i procesima u vezi sa pranjem novca i finansiranja terorizma. Naročito je potrebno da države:

a) Ne zabrane ili postave nepotrebno ograničavajuće uslove za odredbe o medjunarodnoj pravnoj pomoći.
b) Obezbijede postojanje jasnih i efikasnih procedura za izvršavanje zahtjeva za medjunarodnom pravnom pomoći.
c) Ne odbijaju izvršenje zahtjeva za medjunarodnom pravnom pomoći samo po osnovu što se smatra da krivično djelo obuhvata i fiskalna pitanja.
d) Ne odbijaju izvršenje zahtjeva za medjunarodnu pravnu pomoć na osnovu toga što zakoni traže od finansijskih institucija da se obavežu na čuvanje službenih tajni i povjerljivost.

Države treba da obezbijede da se ovlašćenja njihovih nadležnih organa zahtijevana u Preporuci 28 mogu koristiti i kao odgovor na zahtjeve za medjunarodnu pravnu pomoć, i ako je to u skladu sa domaćim pravnim okvirom, kao odgovor na direktne zahtjeve od inostranih sudskih ili organa unutrašnjih poslova.

Da bi se izbjegli sukobi nadležnosti, u interesu pravde treba razmotriti stvaranje i primjenu mehanizama za odredjivanje najboljeg prostora za sudsko gonjenje okrivljenih u slučajevima kada je gonjenje pokrenuto u više od jedne države.



Preporuka 37

Države treba u najvećoj mogućoj mjeri da pružaju medjunarodnu pravnu pomoć čak i ako se u jednoj od država učinjeno djelo ne smatra krivičnim.

Gdje je za medjunarodnu pravnu pomoć ili ekstradiciju potrebno da se učinjeno djelo u obje države smatra krivičnim, na zahtjev treba odgovoriti bez obzira na to da li obje države svrstavaju to krivično djelo u istu kategoriju krivičnih djela ili istom terminologijom označavaju to krivično djelo, pod uslovom da obje države kriminalizuju učinjeno delo.



Preporuka 38*

Treba da postoji ovlašćenje za preduzimanje brze akcije kao odgovor na zahtjeve drugih država da se identifikuju, zamrznu, zaplijene i konfiskuju oprana imovina, prihod od pranja novca ili predikatnih krivičnih djela, sredstva upotrebljena ili namijenjena za upotrebu u činjenju ovih krivičnih djela, ili imovina odgovarajuće vrijednosti. Treba da postoje i planovi za koordiniranje zaplijene i konfiskacije, što može podrazumijevati i podjelu konfiskovane imovine.



Preporuka 39

Države treba da proglase pranje novca za krivično djelo koje podliježe izručenju. Svaka država treba ili da izruči svoje državljane, ili, tamo gdje država to ne čini samo po osnovu državljanstva, da na zahtjev države koja zahtijeva izručenje preda slučaj bez nepotrebnog odlaganja nadležnim organima u svrhe sudskog gonjenja krivičnih djela navedenih u zahtjevu. Ti organi treba da donose odluke i vode postupke na isti način kao u slučaju bilo kojeg drugog krivičnog djela koje je ozbiljno po svojoj prirodi po zakonu te države. Države treba da medjusobno saradjuju, naročito po proceduralnim pitanjima i u vezi sa dokazima, kako bi se postigla efikasnost takvog gonjenja.

Shodno svojim pravnim okvirima, države mogu da razmotre pojednostavljenje izručenja dozvoljavajući direktan prenos zahtjeva za izručenje izmedju nadležnih ministarstava tako što će se ekstradicija vršiti samo na osnovu naloga za hapšenje, i/ili uvodeći pojednostavljenu ekstradiciju saglasnih lica koja se odreknu formalnog postupka za izručenje.



Ostali oblici saradnje


Preporuka 40*

Države treba da obezbijede da njihovi nadležni organi ostvaruju u što većoj mjeri medjunarodnu saradnju. Treba da postoje jasni i djelotvorni načini da se olakša brza i konstruktivna razmjena informacija izmedju srodnih institucija različitih država, bez zahtjeva ili na zahtjev, u vezi sa pranjem novca i predikatnim krivičnim djelima. Razmjene informacija treba da su dozvoljene bez nepotrebno ograničavajućih uslova, a naročito slijedeće:

a) Nadležni organi ne treba da odbiju zahtjev za pomoć samo zato što on obuhvata i fiskalna pitanja.
b) Države ne treba da odbijaju saradnju pozivajući se na zakone kojima se od finansijskih institucija traži da poštuju službenu tajnu i povjerljivost informacija.
c) Nadležni organi treba da su u stanju da vrše upite, i tamo gdje je moguće, istrage u ime srodnih institucija iz inostranstva.

Gdje mogućnost dobijanja informacija traženih od strane srodnog organa iz inostranstva prevazilazi nadležnost dotične institucije, države se još podstiču i da dozvole brzu i konstruktivnu razmjenu informacija sa institucijama druge vrste. Saradnja sa inostranim institucijama druge vrste može biti direktna ili indirektna. Kada nisu sigurni šta da urade, nadležni organi prvo treba da kontaktiraju srodnu instituciju u inostranstvu za pomoć.

Države treba da uvedu kontrolne i sigurnosne mjere da obezbijede da se informacije koje nadležni organi razmjenjuju koriste isključivo na dozvoljeni način, u skladu sa obavezama koju ti organi imaju u pogledu zaštite privatnosti i podataka.




GLOSAR



U Preporukama su korišćene sledeće skraćenice i reference:


Pravni uživalac označava fizičko lice koje posjeduje ili ima krajnju kontrolu nad klijentom i/ili lice u čije ime se transakcija obavlja. Takodje obuhvata i lica koja vrše efektivnu kontrolu u krajnjem stepenu nad pravnim licem ili trustom.

Suštinski principi označavaju Suštinske principe za efektivni nadzor banaka, izdate od strane Bazelskog komiteta za nadzor banaka, Ciljeve i principe za regulaciju hartija od vrijednosti, izdate od strane Medjunarodne organizacije komisija za hartije od vrednosti, i Principe za nadzor osiguranja, izdate od strane Medjunarodne asocijacije supervizora osiguranja.

Označene kategorije krivičnih djela znače:
Učestvovanje u organizovanoj kriminalnoj grupi i reketiranje;
Terorizam, uključujući i finansiranje terorizma;
Trgovina ljudima i krijumčarenje ilegalnih migranata;
Seksualno iskorišćavanje, uključujući i seksualno iskorišćavanje djece;
Nedozvoljena trgovina narkoticima i psihotropnim substancama;
Nedozvoljena trgovina oružjem;
Nedozvoljena trgovina ukradenom i ostalom robom;
Korupcija i mito;
Prevarne radnje;
Falsifikovanje novca;
Falsifikovanje i piraterija proizvoda;
Krivična djela protiv čovjekove sredine;
Ubistvo, nanošenje teških tjelesnih povreda;
Kradja ili pljačka;
Krijumčarenje;
Iznudjivanje;
Krivotvorenje;
Piraterija; i,
Nedozvoljeno trgovanje akcijama na osnovu unutrašnjih povjerljivih informacija i manipulacija tržištem (insider trading).


Kada donosi odluku o obimu krivičnih djela koje treba obuhvatiti predikatnim krivičnim djelima, svaka država može odlučiti, u skladu sa sopstvenim zakonom, kako će definisati ta krivična djela i kakva je priroda svih konkretnih elemenata koja ta krivična djela čine ozbiljnim krivičnim djelima.

Označena pravna i fizička lica izvan finansijskog sektora znači:

a) Kazina (što podrazumeva i ona preko interneta),
b) Agenti nekretninama,
c) Trgovci plemenitim metalima,
d) Trgovci dragim kamenjem,
e) Advokati, notari, ostali pripadnici pravne profesije koji rade nezavisno i samostalno i računovodje ovo se odnosi isključivo na samostalne izvršioce, partnere ili profesionalce zaposlene u firmama koje se bave gorenavedenim djelatnostima. Taj pojam se ne odnosi na one pripadnike dotičnih profesija koji rade u pravnim licima druge vrste, niti na one koji rade u državnoj upravi, a na koje se možda već odnose mjere za sprječavanje pranja novca.
f) Trust i lica koja posreduju pri osnivanju ili vodjenju preduzeća odnose se na sva fizička ili pravna lica koja nisu nigdje drugdje obuhvaćena u ovim Preporukama, i koje kao pravna lica pružaju slijedeće usluge trećim stranama:
Posredovanje pri osnivanju pravnih lica,
Obavljanje funkcije direktora ili sekretara kompanije, partnera u ortačkoj firmi, ili slične pozicije u odnosu na druga pravna lica (ili angažovanje drugog lica koje će obavljati te funkcije),
Pronalaženje prostora za sjedište firme, poslovne adrese ili smještaja, administrativne adrese kompanije, ortačkog društva ili bilo kog pravnog lica ili pravnog aranžmana,
Obavljanje funkcije povjerenika trusta zasnovanog na ugovoru o povjereništvu (ili angažovanje drugog lica koje će obavljati tu funkciju),
Obavljanje funkcije imenovanog dioničara za drugo lice (ili angažovanje trećeg lica da obavlja tu funkciju).


Zakonom odredjenji minimum za prijavljivanje gotovinskih transakcija odnosi se na iznos naveden u Notama za zvaničnu interpretaciju.


Finansijske institucije znači svako fizičko ili pravno lice čiji je poslovna aktivnost obavljanje jedne ili više od navedenih aktivnosti ili operacija za ili u ime klijenta:

1. Prihvatanje depozita i ostalih otplativih sredstava od fizičkih i pravnih lica ,
2. Kreditiranje ,
3. Finansijski lizing ,
4. Transfer novca ili vrijednosti
5. Izdavanje i upravljanje sredstvima plaćanja (npr. kreditne i debitne kartice, čekovi, putnički čekovi, platni nalozi i bankarske mjenice, elektronski novac).
6. Finansijske garancije i obaveze
7. Trgovina:
a) instrumentima tržišta novca (čekovi, mjenice, sertifikati o depozitu, derivati, itd.),
b) devizama;
c) stranom valutom, kamatnim stopama i indeksima;
d) prenosivim hartijama od vrijednosti;
e) robnim fjučersima
8. Učešće u emisiji hartija od vrijednosti i pružanje finansijskih usluga u vezi sa tim;
9. Upravljanje individualnim i kolektivnim portfoliom;
10. Čuvanje u sefu i upravljanje gotovinom ili likvidnim hartijama od vrijednosti u ime drugih lica;
11. Investiranje i upravljanje novčanim sredstvima ili novcem u ime drugih lica;
12. Preuzimanje i plasman životnog osiguranja i drugi vidovi osiguranja vezani za investicije ,
13. Mjenjački poslovi


Kada fizičko ili pravno lice obavlja finansijsku aktivnost povremeno ili u veoma ograničenim okvirima (imajući u vidu kvantitativne i apsolutne kriterijume) tako da je rizik od pranja novca mali, država može da odluči da primjena mjera za sprječavanje pranja novca nije neophodna, bilo u potpunosti, bilo djelimično.

U strogo ograničenim i opravdanim okolnostima, i na osnovu dokazanog niskog stepena rizika od pranja novca, država može da odluči da ne primjenjuje neke od ili svih Četrdeset preporuka na neke od gorenavedenih finansijskih aktivnosti.


FOS znači finansijska obaveštajna služba.

Pravni aranžmani (pravno obavezujući dogovori) znači trustovi formirani na osnovu ugovora o povjereništvu i sl.

Pravna lica odnosi se na korporacije, fondacije, ortačke firme ili udruženja, ili sva slična tijela koja mogu kao klijenti da ostvare stalnu saradnju sa finansijskom institucijom ili da na drugi način posjeduju imovinu.

Politički eksponirana lica (PEL) su pojedinci kojima su povjerene istaknute javne funkcije u nekoj zemlji, na primjer predsjednici država ili vlada, političari na visokim funkcijama, vladini, sudski ili vojni zvaničnici, viši rukovodioci državnih korporacija, važni zvaničnici političkih partija. Poslovne veze sa članovima porodice ili bliskim saradnicima ovih lica nosi rizik za reputaciju finansijske institucije sličan onom koji je prisutan u saradnji sa samim PEL-om. Ovom definicijom ne treba obuhvatiti pojedince srednjeg ili nižeg ranga u gorepomenutim kategorijama.

Fantomska banka znači banka registrovana u jurisdikciji u kojoj nema fizičkog prisustva i koja nije povezana sa nekom uredjenom finansijskom grupom.

STR znači prijava sumnjive transakcije.

Supervizori znači označene nadležne organe odgovorne za kontrolu poštovanja obaveza za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma od strane finansijskih institucija.

FATF-ove preporuke odnose se na ove Preporuke i na FATF-ove Posebne preporuke o finansiranju terorizma.




NOTE ZA ZVANIČNO TUMAČENJE ČETRDESET PREPORUKA



Opšte note

1. U ovom dokumentu referenca na države odnosi se i na teritorije i na jurisdikcije.

2. Preporuke od 5-16 i 21-22 navode da finansijske institucije ili označena pravna i fizička lica izvan finansijskog sektora treba da preduzimaju izvesne radnje. Ove reference zahtijevaju od država da preduzimaju mjere koje će obavezati finansijske institucije ili označena pravna i fizička lica izvan finanijskog sektora da postupaju u skladu sa svakom Preporukom. Osnovne obaveze pod Preporukama 5, 10 i 13 treba da budu date u zakonu ili propisu, dok se detaljniji elementi u tim Preporukama, kao i obaveze po ostalim Preporukama mogu zahtijevati ili zakonom ili propisom, ili ostalim izvršivim sredstvima koje je izdao nadležni organ.

3. Gdje se spominje da je neka finansijska institucija zadovoljna nečim što je postignuto, ta institucija mora biti u stanju da opravda procjenu pred nadležnim organima.

4. Da bi postupale u skladu sa Preporukama 12 i 16, države ne moraju da donesu zakone ili propise koji se odnose isključivo na advokate, notare, računovodje i ostala označena pravna i fizička lica izvan finansijskog sektora dokle god su ta pravna i fizička lica obuhvaćena zakonima i propisima koji uredjuju njihove aktivnosti.

5. Note za zvanično tumačenje koje se odnose na finansijske institucije su takodje relevantne i za označena pravna i fizička lica izvan finansijskog sektora, gdje je to primjenljivo.



Preporuke 5, 12 i 16

Zakonom utvrdjeni iznosi za prijavljivanje gotovinskih transakcija (pod Preporukama 5 i 12) su slijedeći:

Finansijske institucije (za povremene klijente pod Preporukom 5) USD/EUR 15.000,00.
Kazina, uključujući i kazina preko interneta (pod Preporukom 12) USD/EUR 3.000,00
Za trgovce plemenitim metalima i dragim kamenjem kada učestvuju u svakoj gotovinskoj transakciji (pod Preporukama 12 i 16) USD/EUR 15.000,00.

Finansijske transakcije iznad sume propisane zakonom podrazumijevaju situacije gdje se transakcija obavlja u jednoj operaciji ili u nekoliko naizgled povezanih operacija.



Preporuka 5


Propisna marljivost i odavanje informacija

1. Ukoliko pri uspostavljanju ili za vrijeme trajanja saradnje sa klijentom, ili pri obavljanju povremenih transakcija finansijska institucija posumnja da se transakcije odnose na pranje novca ili finansiranje terorizma, onda ta institucija treba da:

a) nastoji da utvrdi i potvrdi identitet klijenta i pravnog uživaoca, bilo stalnog ili povremenog, i bez obzira na bilo koje odstupanje od ili bilo koju zakonom utvrdjenu sumu koja bi u drugom slučaju važila.
b) Podnese FOS-u prijavu o sumnjivoj transakciji u skladu sa Preporukom 13.

2. Preporuka 14 zabranjuje finansijskim institucijama, njihovim direktorima, rukovodiocima i službenicima da objelodanjuju činjenicu da se STR ili srodne informacije proslijedjuju FOS-u. Postoji rizik da se klijentima slučajno otkrije ta činjenica kada finansijska institucija nastoji da izvrši obaveze propisne marljivosti (CDD) u tim okolnostima. Činjenica da klijent zna za STR ili istragu može da osujeti buduće napore da se povede istraga o potencijalnoj aktivnosti pranja novca ili finansiranja terorizma.

3. Stoga ako finansijske institucije posumnjaju da se transakcije odnose na pranje novca ili finansiranje terorizma, one treba da uzmu u obzir rizik od odavanja informacija kada obavljaju procedure vezane za propisnu marljivost. Ako institucija sa razlogom vjeruje da će propisna marljivost otkriti činjenice klijentu ili potencijalnom klijentu, ona može odlučiti da ne postupi po CDD načelima, i treba da prijavi sumnjivu transakciju. Institucije treba da obezbijede da njihovi službenici budu svjesni toga kada postupaju po načelu propisne marljivosti i da o tome vode računa.


Načelo propisne marljivosti za pravna lica i trustove

4. Kada postupaju u skladu sa elementima (a) i (b) načela propisne marljivosti u vezi sa pravnim licima ili trustovima, finansijske institucije treba da:

a) Potvrde da svako lice koje istupa u ime klijenta ima za to odgovarajuće ovlašćenje, i da utvrde identitet tog lica.
b) Utvrde i potvrde identitet klijenta mjere koje su obično potrebne da se na zadovoljavajući način obavi ta funkcija zahtijevaju pribavljanje dokaza o registraciji pravnog lica ili slični dokaz pravnog statusa pravnog lica ili trusta, kao i informacije o imenu klijenta, imenima povjerenika, obliku organizovanja preduzeća, adresi, direktorima i odredbe koje uredjuju ovlašćenje da se pravno lice ili trust obaveže.
c) Utvrde identitet pravnih uživalaca, uključujući i potpuno razumijevanje vlasničke i kontrolne struktur , i da preduzmu prihvatljive mjere da potvrde identitet tih lica. Mjere potrebne da se ta funkcija obavi na zadovoljavajući način podrazumijevaju utvrdjivanje identiteta fizičkih lica koja su većinski vlasnici pravnog lica, i fizičkih lica koja su na rukovodećim položajima u pravnom licu ili trustu. Gdje je klijent ili većinski vlasnik neko javno preduzeće koje i samo podliježe obavezama da o sebi daje neke informacije, nije neophodno utvrdjivati i potvrdjivati identitet nijednog od akcionara u tom preduzeću.

Relevantne informacije ili podaci mogu se dobiti iz javnog registra, od klijenta ili ostalih pouzdanih izvora.


Oslanjanje na već utvrdjen i potvrdjen identitet klijenta

5. Mjere propisne marljivosti navedene u Preporuci 5 ne podrazumijevaju da finansijske institucije moraju iznova da utvrdjuju i potvrdjuju identitet svakog klijenta svaki put kada klijent obavi transakciju. Institucija ima prava da se oslanja na korake za utvrdjivanje i potvrdjivanje identiteta koje je već preduzela osim ukoliko sumnja u istinitost tih informacija. Primjeri situacija koje bi instituciju mogle navesti na sumnju su kada postoji sumnja da se radi o pranju novca u vezi sa nekim klijentom, ili kada se javi neka suštinska promjena u načinu na koji funkcioniše račun klijenta, a što nije u skladu sa poslovnim profilom klijenta.


Vremenski rok za potvrdjivanje identiteta klijenta

6. Okolnosti pod kojima bi bilo dozvoljeno potvrditi identitet klijenta poslije uspostavljanja poslovne saradnje, jer je od suštinskog značaja da se ne ometa obavljanje transakcije:

Poslovi sa klijentima bez njihovog pojavljivanja u toj finansisjkoj instituciji
Transakcije sa hartijama od vrednosti. U takvim poslovima, od kompanija i posrednika može se tražiti da veoma brzo obavljaju transakcije, prema uslovima na berzi onda kada ih klijent kontaktira, i moguće je da se transakcija zahtijeva prije nego što se utvrdi ili potvrdi identitet klijenta.
Poslovi životnog osiguranja. U vezi sa tim, države mogu da dozvole da se identitet korisnika polise utvrdi i potvrdi pošto je uspostavljena saradnja sa vlasnikom polise. Medjutim, u svim takvim slučajevima, utvrdjivanje i potvrdjivanje identiteta treba da se obavi u vrijeme ili prije isplate polise ili onda kada korisnik namjerava da ostvari prava stečena polisom osiguranja.

7. Biće takodje potrebno da finansijske institucije usvoje procedure za upravljanje rizicima u smislu uslova pod kojim klijent može da koristi poslovnu saradnju prije potvrdjivanja identiteta. Te procedure treba da obuhvate niz mjera poput ograničenja u broju, tipovima i/ili iznosu transakcija koje se mogu obavljati, i nadgledanje velikih ili složenih transakcija koje se obavljaju izvan očekivanih normi za takvu vrstu poslovne saradnje. Finansijske institucije treba da konsultuju Bazelski dokument (odeljak 2.2.6) za konkretne savjete o primjerima mjera za upravljanje rizicima u saradnji sa klijentim koji se se ne pojavljuju u toj finansijskoj instituciji.


Obaveza za utvrdjivanjem identiteta postojećih klijenata

8. Principi navedeni u Bazelskom dokumentu koji se odnose na utvrdjivanje identiteta postojećih klijenata treba da posluže kao uputstva kada se primjenjuju procedure propisne marljivosti na institucije koje obavljaju bankarske poslove, i ostale finansijske institucije, tamo gdje je to bitno.


Pojednostavljene ili redukovane mjere propisne marljivosti

9. Ošte pravilo nalaže da klijenti moraju da podliježu svim mjerama propisne marljivosti, uključujući i obavezu da se utvrdi identitet pravnog uživaoca. Ipak, postoje okolnosti gdje je rizik od pranja novca ili finansiranja terorizma manji, gdje su informacije o identitetu klijenta i pravnog uživaoca dostupne javnosti, ili gdje adekvatne kontrole i provjere postoje svugdje drugdje u nacionalnim sistemima. U takvim okolnostima bilo bi razumno da država dozvoli svojim finansijskim institucijama da primjenjuju pojednostavljene ili redukovane mere propisne marljivosti kada utvrdjuju i potvrdjuju identitet klijenta i pravnog uživaoca.
10. Primjeri klijenata gdje bi se mogle primjenjivati pojednostavljene ili redukovane mjere propisne marljivosti:
Finansijske institucije tamo gdje podliježu obavezama sprječavanja pranja novca i finansiranja terorizma u skladu sa FATF-ovim Preporukama i gdje se vrši kontrola da li postupaju u skladu sa njima.
Javna preduzeća koja su u obavezi da daju neke podatke o sebi.
Državna uprava ili državna preduzeća.


11. Pojednostavljene ili redukovane mjere propisne marljivosti mogu se primjenjivati i na pravne uživaoce zajedničkih računa čiji su vlasnici označena pravna i fizička lica izvan finansijskog sektora pod uslovom da ta fizička ili pravna lica podliježu obavezama za borbu protiv pranja novca i finansiranja terorizma u skladu sa FATF-ovim preporukama i da podliježu delotvornim sistemima za nadzor da li postupaju u skladu sa tim obavezama. Banke takodje treba da konsultuju Bazelski dokument (odeljak 2.2.4), koji daje konkretna uputstva za situacije gdje institucija u kojoj je otvoren račun može da se osloni na klijenta koji je profesionalni finansijski posrednik da će postupiti po načelu propisne marljivosti u vezi sa svojim klijentima (tj. pravnim uživaocima bankarskog računa). Tamo gdje je to relevantno, Bazelski dokument može da pruži uputstva u vezi sa sličnim računima kod ostalih finansijskih institucija.
12. Pojednostavljene ili redukovane mjere mogu biti prihvatljive za različite tipove proizvoda ili transakcija poput (ovo su samo primjeri):

Polisa životnog osiguranja gdje godišnja premija nije veća od USD/EUR 1000,00 ili gdje pojedinačna premija nije veća od USD/EUR 2500,00.
Polise osiguranja za penziju ukoliko nema klauzule o otkupljivanju polise i polisa se ne može koristiti kao dodatno finansijsko obezbjedjenje.
Penzija ili slična naknada za zaposlene po penzionisanju, gdje se doprinosi daju odbitkom od plata a pravila ne dozvoljavaju prenos prava osiguranika na druga lica.

13. Države mogu takodje odlučiti da li finansijske institucije mogu da primjenjuju ove pojednostavljene mjere samo na klijente u sopstvenoj jurisdikciji ili da im dozvole da to čine i za klijente iz drugih jurisdikcija ukoliko je matična država zadovoljna kako druga jurisdikcija poštuje odgovarajući zakon i ukoliko je efektivno implementirao FATF-ove Preporuke.

Pojednostavljene mjere propisne marljivosti nisu prihvatljive kad god postoji sumnja da se radi o pranju novca i finansiranju terorizma ili gdje postoji veći rizik.


Preporuka 6

Države se podstiču da prošire obaveze iz Preporuke 6 na pojedince koji se nalaze na istaknutim javnim funkcijama u sopstvenoj zemlji.

Preporuka 9

Ova Preporuka ne odnosi se na agencije koje su izdvojene iz tih institucija.

Ova Preporuka se takodje ne odnosi na poslovnu saradnju, račune ili transakcije izmedju finansijskih institucija za njihove klijente. Takva saradnja obradjena je u Preporuci 5 i 7.


Preporuke 10 i 11

Kada je riječ o osiguranju, riječ transakcije treba razumjeti kao sam proizvod osiguranja, plaćanje premije i naknade.


Preporuka 13

1. Kriminalna aktivnost u Preporuci 13 odnosi se na:

A) sva krivična djela koja bi predstavljala predikatno krivično djelo pranja novca u toj jurisdikciji; ili
B) barem na ona djela koja bi predstavljala predikatno krivčno djelo onako kako nalaže Preporuka 1.

Države se svesrdno podstiču da usvoje alternativu (a). Sve sumnjive transakcije, uključujući i one u pokušaju, treba prijavljivati bez obzira na iznos.

2. U sprovodjenju Preporuke 13, finansijske institucije treba da prijavljuju sumnjive transakcije bez obzira na to da li se smatra da obuhvataju i poreska pitanja. Države treba da uzmu u obzir da perači novca mogu tvrditi izmedju ostalog da su transakcije koje obavljaju u vezi sa porezom u nameri da odvrate finansijske institucije od prijavljivanja sumnjive transakcije.


Preporuka 14 (davanje upozorenja klijentu)

Nastojanje advokata, notara , ostalih pripadnika pravne profesije koji rade samostalno a nisu advokati, i računovodja da odgovore klijenta od vršenja ilegalne aktivnosti ne predstavlja upozoravanje klijenta da će prijava o sumnjivoj transakciji biti poslata.


Preporuka 15

Tip i obim mjera koje se preduzimaju za svaku od obaveza navedenih u ovoj Preporuci treba da budu odgovarajući u odnosu na rizik od pranja novca i finansiranja terorizma i veličini preduzeća.

U finansijskim institucijama potrebno je imenovati odgovorno lice (compliance officer) na nivou rukovodsta te institucije.


Preporuka 16

1. Svaka jurisdikcija treba da odredi šta spada u privilegiju pravničke profesije ili profesionalnu tajnu. Ovo bi se uglavnom odnosilo na informacije koje advokati, notari ili ostali pripadnici pravničke profesije koji rade samostalno dobijaju od ili uz pomoć svojih klijenata a) u toku utvrdjivanja pravnog statusa klijenta, b) kada brane ili zastupaju tog klijenta u ili u vezi sa sudskim, administrativnim, arbitražnim postupkom ili posredovanjem u rješavanju spora. Tamo gdje se na računovodje pod istom obavezom tajnosti ili privilegije svoje profesije, oni ne moraju da prijavljuju sumnjive transakcije.
2. Države mogu dozvoliti advokatima, notarima, ostalim pripadnicima pravničke profesije koji rade samostalno i računovodjama da prijave o sumnjivim transakcijama šalju odgovarajućim profesionalnim udruženjima koja propisuju pravila i obaveze obavezujuća za sve pripoadnike tih profesija, pod uslovom da postoje adekvatni oblici saradnje izmedju ovih organizacija i FOS-a.


Preporuka 19

1. Da bi se olakšalo otkrivanje i praćenje gotovinskih transakcija a da se ni na koji način ne naruši kretanje kapitala, države bi mogle da razmotre izvodljivost obaveze da se svaki prenos preko granice viši od sume utvrdjene zakonom verifikuje, administrativno prati, prijavi ili da se o tome vodi evidencija.
2. Ukoliko država otkrije neobične pošiljke u inostranstvo novca, monetarnih instrumenata, plemenitih metala ili dragog kamenja, itd, država treba da razmotri da obavijesti, ukoliko je to podesno, Carinu ili ostale nadležne organe država iz koje ta pošiljka potiče i/ili u koju je upućena, i treba da saradjuju s namerom da utvrde porijeklo, odredište, i namjenu te pošiljke, i sa namjerom da pokrenu odgovarajuće radnje.


Preporuka 23

Preporuku 23 ne treba tumačiti kao da ona zahtijeva uvodjenja sistema redovnog preispitivanja izdavanja dozvola za većinsko vlasništvo u finansijskim institucijama samo u svrhe sprječavanja pranja novca, već je poenta naglasiti da je poželjno na adekvatan način preispitivati većinske dioničare u finansijskim institucijama (bankama, a posebno u ostalim finansijskim institucijama) sa tačke gledišta FATF-a. Stoga, kada postoje provjere pogodnosti dioničara (tzv. načelo fit and proper), pažnju supervizora treba skrenuti na značaj tih provjera u svrhe sprječavanja pranja novca.


Preporuka 25

Kada je u pitanju povratna informacija, države treba da imaju u vidu FATF-ova Uputstva za najbolju praksu o pružanju povratne informacije obveznicima i ostalim licima (FATF Best Practice Guidelines on Providing Feedback to reporting Financial Institutions and other Persons).


Preporuka 26

Tamo gdje je država osnovala FOS, treba da razmotri podnošenje kandidature za članstvo u Egmont Grupi. Države treba da imaju u vidu Izjavu o namjerama Egmont Grupe, i Principe za razmjenu informacija izmedju finansijskih obaveštajnih službi u slučajevima pranja novca. Ovi dokumenti pružaju važna uputstva u vezi sa ulogom i funkcijama FOS-a, i mehanizmima za razmjenu informacija izmedju FOS-ova.


Preporuka 27

Države treba da razmotre preduzimanje mjera, uključujući i zakonskih, na nacionalnom nivou kako bi se omogućilo nadležnim organima koji vrše istrage slučajeva pranja novca da odlože ili odustanu od hapšenja osumnjičenih lica i/ili zaplijene novca u svrhe utvrdjivanja identiteta lica umiješanih u te aktivnosti ili za prikupljanje dokaza. Bez takvih mjera nije dozvoljeno koristiti se procedurama poput kontrolisanih isporuka i tajnih operacija.


Preporuka 38

Države treba da razmotre:

a) osnivanje fonda zaplijenjenih sredstava u svakoj državi pojedinačno u koji će se deponovati cjelokupna ili dio konfiskovane imovine za korišćenje od strane policije, zdravstvenih i obrazovnih ustanova , ili u druge odgovarajuće svrhe.
b) Preduzimanje mjera koje mogu biti neophodne da bi se omogućila podjela zaplenjene imovine izmedju zemalja, posebno kada je konfiskacija direktno ili indirektno rezultat koordinisanih akcija organa za sprovodjenje zakona.


Preporuka 40

1. U smislu ovih Preporuka:
Srodne institucije odnosi se na organe koji imaju slične odgovornosti i obavljaju slične funkcije.
Nadležni organ odnosi se na sve administrativne organe i organe za sprovodjenje zakona u vezi sa sprječavanjem pranja novca i finansiranja terorizma, uključujući i FOS i supervizore.

2. U zavisnosti od vrste angažovanog nadležnog organa i prirode i cilja saradnje, različiti kanali mogu biti adekvatni za razmjenu informacija. U primjere mehanizama ili kanala koji se koriste za razmjenu informacija spadaju: bilateralni ili multilateralni sporazumi ili dogovori, memorandumi o saradnji, razmjena podataka na osnovu reciprociteta, ili kroz adekvatne medjunarodne ili regionalne organizacije. Medjutim, ova Preporuka ne obuhvata saradnju u vezi sa medjunarodnom pravnom pomoći ili ekstradicijom.

3. Indirektna razmjena informacija sa inostranim organima izvan srodnih institucija obuhvata situaciju gdje zahtijevana informacija prolazi od inostranog organa kroz jedan ili više inostranih organa prije nego što je primi zamoljeni organ. Nadležni organ koji traži informaciju treba uvijek da razjasni u kom cilju i u čije ime se informacija traži.

4. FOS-ovi treba da budu u stanju da vrše upite u ime srodnih institucija iz inostranstva tamo gdje bi to moglo biti od značaja za analizu finansijskih transakcija. U najmanju ruku, upiti treba da obuhvate:

Pretraživanje sopstvenih baza podataka, što bi obuhvatilo informacije u vezi sa prijavama sumnjivih transakcija.
Pretraživanje ostalih baza podataka kojim FOS ima direktan ili indirektan pristup, uključujući i baze podataka organa za sprovodjenje zakona, javnih, administrativnih i privrednih baza podataka.

Gdje je to dozvoljeno, FOS-ovi treba i da kontaktiraju sa ostalim nadležnim organima i finansijskim institucijama kako bi dobili relevantne informcije.


Download