Direktiva Savjeta o sprječavanju upotrebe finansijskog sistema u svrhe pranja novca (91/308/EEC)

Datum objave: 19.05.2006 14:10 | Autor: Direktive Evropske unije

Štampaj stranicu

EVROPSKA UNIJA


Direktiva Savjeta o sprječavanju upotrebe finansijskog sistema
u svrhe pranja novca (91/308/EEC)



SAVJET EVROPSKIH ZAJEDNICA,



Polazeći od Ugovora o osnivanju Evropske ekonomske zajednice, naročito čl. 57(2), prve i treće rečenice, i čl. 100a Ugovora,

Polazeći od prijedloga Komisije,

U saradnji sa Evropskim parlamentom,

Polazeći od mišljenja Ekonomskog i socijalnog komiteta,

S obzirom da kada se kreditne i finansijske institucije koriste za pranje prihoda od kriminalnih aktivnosti (u daljem tekstu pranje novca), čvrstina i stabilnost dotične institucije i povjerenje u finansijski sistem u cjelini mogu biti ozbiljno ugroženi, čime se gubi povjerenje javnosti;

S obzirom da bi nedovoljna akcija protiv pranja novca od strane Zajednice mogla navesti države članice da usvajaju mjere koje bi mogle biti u neskladu sa ostvarivanjem jedinstvenog tržišta, a kako bi zaštitile sopstvene finansijske sisteme, s obzirom da bi u namjeri da olakšaju bavljenje kriminalnom aktivnošću, perači novca mogli pokušati da iskoriste slobodno kretanje kapitala i slobodno pružanje finansijskih usluga koje integrisana oblast finansija podrazumijeva, ukoliko se izvjesne mjere koordinacije ne usvoje na nivou Zajednice;

S obzirom da pranje novca ima evidentnog uticaja na porast organizovanog kriminala uopšte i posebno na trgovinu drogom; s obzirom da sve više jača svijest da je borba protiv pranja novca jedno od najdjelotvornijih sredstava za suprotstavljanje ovom vidu kriminala, koji predstavlja naročitu prijetnju društvima država članica;

S obzirom da se borba protiv pranja novca mora voditi uglavnom putem sankcionisanja i u okviru medjunarodne saradnje medju sudskim organima i organima gonjenja, kao što je preduzeto na planu borbe protiv droge Konvencijom Ujedinjenih nacija protiv nezakonite trgovine opojnim drogama i psihotropnim substancama, usvojenoj 19. decembra 1988 u Beču (u daljem tekstu Bečka konvencija) i još u opštijem smislu u vezi sa svim kriminalnim aktivnostima, Konvencijom Savjeta Evrope o pranju, traženju, zaplijeni i konfiskaciji prihoda stečenih kriminalom, koja je otvorena za potpisivanje 8. novembra 1990 u Strazburu;

S obzirom da politika sankcionisanja ipak ne treba da bude jedini vid borbe protiv pranja novca, jer i finansijski sistem može da bude veoma djelotvoran u tom smislu; s obzirom da u ovom kontekstu treba spomenuti preporuku Savjeta Evrope od 27. juna 1980. i deklaraciju principa usvojenu decembra 1988 u Bazelu od strane organa Desetorice za nadzor banaka, od čega i jedno i drugo predstavljaju velike korake ka sprječavanju upotrebe finansijskog sistema u svrhe pranja novca;

S obzirom da se pranje novca uglavnom odvija u medjunarodnom kontekstu kako bi se kriminalno porijeklo sredstava bolje prikrilo; s obzirom da bi mjere usvojene isključivo na nacionalnom nivou, ne uzimajući u obzir medjunarodnu koordinaciju i saradnju, imale veoma ograničene efekte;

S obzirom da bi sve mjere usvojene na ovom planu od strane Zajednice trebalo da budu u skladu sa ostalim radnjama preduzetim na ostalim medjunarodnim forumima; s obzirom da bi u ovom smislu svaka akcija u Zajednici posebno trebala da vodi računa o preporukama usvojenim od strane FATF-a, formulisanim u julu 1989 na Pariskom samitu sedam najrazvijenijih zemalja;

S obzirom da je Evropski parlament zahtijevao u nekoliko rezolucija kreiranje globalnog programa Zajednice za borbu protiv trgovine drogom, uključujući i odredbe o sprječavanju pranja novca;

S obzirom da je za svrhe ove Direktive definicija pranja novca uzeta iz Bečke konvencije; s obzirom da se pranje novca ipak ne odvija samo u vezi sa krivičnim djelima povezanim sa drogom, već i u vezi sa prihodom od drugih kriminalnih aktivnosti (poput organizovanog kriminala i terorizma), države članice treba da u okviru svog zakonodavstva prošire djelokrug Direktive kako bi njom bio obuhvaćen i prihod od takvih aktivnosti, u mjeri u kojoj postoji vjerovatnoća da budu oprani, što i opravdava sankcije po toj osnovi;

S obzirom da je zabrana pranja novca u zakonima država članica poduprijeta odgovarajućim mjerama i sankcijama neophodan uslov za borbu protiv ove pojave;

S obzirom da su kreditne i finansijske institucije u obavezi da utvrde identitet klijenata kada započinju poslovnu saradnju ili obavljaju transakcije u iznosu većem od zakonom utvrdjenog minimuma, a to je neophodno kako bi se izbjegla mogućnost da perači novca iskoriste anonimnost za bavljenje kriminalnim aktivnostima; s obzirom da se takve odredbe moraju proširiti i na sve krajnje korisnike transakcije, što je više moguće;

S obzirom da su kreditne i finansijske institucije u obavezi da najmanje pet godina čuvaju kopije ili zabilješke o potrebnim identifikacionim dokumentima, kao i prateće dokaze i evidenciju koju sačinjavaju dokumenti u vezi sa transakcijama ili kopije tih dokumenta koje su na sličan način prihvatljive u sudskom postupku kao dokazi u bilo kojoj istrazi pranja novca po primjenljivim domaćim zakonima;

S obzirom da je neophodno obezbijediti da kreditne i finansijske institucije sa posebnom pažnjom pregledaju svaku transakciju za koju smatraju da je po svojoj prirodi veoma vjerovatno povezana sa pranjem novca kako bi se sačuvala valjanost i integritet finansijskog sistema, i da bi se dao doprinos borbi protiv ove pojave; s obzirom da u tom cilju treba posebnu pažnju obratiti na transakcije sa trećim zemljama koje ne primjenjuju one standarde protiv pranja novca koje je ustanovila Zajednica ili jednake standarde postavljene od strane medjunarodnih foruma a podržane od strane Zajednice;

S obzirom da u te svrhe države članice mogu od kreditnih i finansijskih institucija tražiti da pismeno evidentiraju rezultate kontrole koju su u obavezi da izvrše i da ti rezultati budu dostupni organima odgovornim za preduzimanje mjera i radnji za eliminisanje pranje novca;

S obzirom da je sprječavanje da se finansijski sistem koristi za pranje novca zadatak koji organi odgovorni za borbu protiv ove pojave ne mogu izvršiti bez saradnje sa kreditnim i finansijskim institucijama i njihovih nadzornih organa; sa obzirom da se bankarska tajna mora ukinuti u takvim slučajevima; s obzirom da je obavezni sistem za prijavljivanje sumnjivih transakcija kojim se obezbjedjuje da se informacije proslijedjuju gorepomenutim organima a da se dotičnim klijentima to ne saopštava najdjelotvorniji način da se postigne ta saradnja; s obzirom da je neophodna posebna klauzula o zaštiti kako bi se kreditne i finansijske institucije, njihovi službenici i direktori oslobodili odgovornosti za kršenje zabrane odavanja podataka;

S obzirom da se informacije dobijene od strane tih organa po ovoj Direktivi mogu koristiti samo u vezi sa sprječavanjem pranja novca; s obzirom da države članice ipak mogu predvidjeti da se ove informacije koriste u druge svrhe;

S obzirom da uvodjenje procedura interne kontrole i programa obuke u ovoj oblasti od strane kreditnih i finansijskih institucija predstavlja dopunske odredbe bez kojih bi druge mjere sadržane u ovoj direktivi mogle biti nedjelotvorne;

S obzirom da se pranje novca može odvijati ne samo kroz kreditne i finansijske institucije već i korišćenjem drugih fizičkih i pravnih lica, države članice moraju proširiti odredbe ove Direktive u cjelini ili djelimično na takav način da obuhvate ona fizička i pravna lica za čije aktivnosti postoji naročita vjerovatnoća da budu iskorišćene za pranje novca;

S obzirom da je važno da države članice naročito vode računa paze da se u Zajednici preduzima koordinirana akcija tamo gdje postoje osnovi da se vjeruje da se profesije ili aktivnosti koje se obavljaju pod uslovima harmonizovanim na nivou zajednice koriste za pranje novca;

S obzirom da djelotvornost napora kojima se nastoji eliminisati pranje novca naročito zavisi od tijesne koordinacije i harmonizacije mjera koje se sprovode na nivou pojedinačne države; s obzirom da takva koordinacija i harmonizacija koja se odvija u različitim medjunarodnim tijelima zahtijeva, u kontekstu Zajednice, saradnju izmedju država članica i Komisije u okviru komiteta za kontakt;

S obzirom da je na svakoj državi članici odgovornost da usvaja odgovarajuće mjere i da sankcioniše kršenje takvih mjera kako bi se obezbijedila puna primjena ove Direktive,




USVOJIO JE OVU DIREKTIVU:



Čl. 1

U smislu ove Direktive:

- Kreditna institucija znači kreditna institucija, kako je definisano u prvom uvučenom pasusu čl. 1 Direktive 77/780/EEC, poslijednji put dopunjena i izmijenjena Direktivom 89/646/EEC, i uključuje filijale u okviru značenja trećeg uvučenog pasusa tog člana koje se nalaze van Zajednice kreditnih institucija čija su sjedišta van Zajednice,

- Finansijska institucija znači preduzeće osim kreditne institucije čije je glavna aktivnost da obavlja jednu ili više operacija uključenih pod brojevima 2 do 12 i pod brojem 14 liste pripojene Direktivi 89/646/EEC, ili osiguravajuće društvo s propisnim ovlašćenjem u skladu sa Direktivom 79/267/EEC, poslijednji put izmijenjena i dopunjena Direktivom 90/619/EEC, u onolikoj mjeri u kojoj obavlja aktivnosti obuhvaćene tom Direktivom; ova definicija uključuje i filijale finansijskih institucija koje se nalaze u Zajednici, a čije je sedište van Zajednice,

- Pranje novca označava slijedeće postupke kada se namjerno čine:

- Konverzija ili transfer imovine, ako se zna da takva imovina potiče od kriminalne aktivnosti ili učestvovanja u takvoj aktivnosti, u svrhe sakrivanja ili prikrivanja nezakonitog porijekla imovine ili pomaganja nekom licu koje je umiješano u činjenje te aktivnosti kako bi se izbjegle pravne posljedice njegovog postupka

- Prikrivanje ili sakrivanje prave prirode, porijekla, lokacije, raspolaganja, kretanja, prava na ili vlasništvo nad imovinom, ako se zna da takva imovina potiče od kriminalne aktivnosti ili učestvovanja u takvoj aktivnosti,

- Sticanje, posjedovanje ili upotreba imovine, ako se zna u trenutku prijema da ta imovina potiče od kriminalne aktivnosti ili učestvovanja u takvoj aktivnosti,

- Učestvovanje u, udruživanje radi činjenja, pokušaji činjenja i pomaganje, potpomaganje, omogućavanje i savjetovanje u vezi sa činjenjem bilo koje od radnji pomenutih u prethodnim stavovima.

O znanju, namjeri ili cilju koji su potrebni kao element gorepomenutih aktivnosti može se izvući zaključak na osnovu objektivnih činjeničkih okolnosti.

Pranje novca će se takvim smatrati i tamo gdje su djela kojima je stvorena imovina koja će se oprati počinjena na teritoriji druge države članice ili neke treće države.

- Imovina znači imovina svake vrste, materijalna ili nematerijalna, pokretna ili nepokretna, opipiljiva ili neopipljiva, i pravni dokumenti ili instrumenti kojima se potvrdjuje vlasništvo nad ili interes u toj imovini.

- Kriminalna aktivnost znači krivično djelo navedeno u čl. 3 (1) (a) Bečke konvencije i svaka druga kriminalna aktivnost označena kao takva od strane svake države članice u smislu ove Direktive.

- Nadležni organi znači nacionalni organi koji imaju ovlašćenja po zakonu ili propisu da vrše nadzor nad kreditnim ili finansijskim institucijama.



Član 2

Države članice će obezbijediti da se pranje novca definisano ovom Direktivom zabrani.



Član 3

1. Države članice će obezbijediti da kreditne i finansijske institucije utvrde identitet svojih klijenata pratećim dokazom kada otpočinju poslovnu saradnju, a posebno pri otvaranju računa ili računa štednje, ili kada klijentu nude korišćenje sefa.

2. Obavezna identifikacija primjenjivaće se i kod svake transakcije sa klijentima pored onih iz st.1, u kojoj se radi o sumi od ECU 15000 ili više, bez obzira da li se ta transakcija obavlja u jednoj operaciji ili više operacija koje izgledaju povezane. Tamo gdje suma nije poznata u vrijeme obavljanja transakcije, dotična institucija nastaviće sa utvrdjivanjem identiteta čim utvrdi kolika je suma i ustanovi da je dostignut zakonom utvrdjeni minimum za prijavljivanje.

3. Izuzetno od stavova 1 i 2, zahtjevi za utvrdjivanje identiteta klijenta neće se postavljati kada su u pitanju polise osiguranja izdate od strane osiguravajućih društava u okviru značenja Direktive 79/267/EEC, tamo gdje osiguravajuća društva obavljaju aktivnosti koje spadaju u djelokrug te Direktive gdje iznos ili više iznosa periodične premije koju treba platiti u bilo kojoj datoj godini ne prelazi ECU 1000 ili gdje se plaća pojedinačna premija u iznosu od ECU 2500 ili manje. Ukoliko se iznos ili više iznosa premije koju treba platiti u bilo kojoj datoj godini poveća tako da prelazi prag od ECU 1000, tražiće se utvrdjivanje identiteta.

4. Države članice mogu predvidjeti da utvrdjivanje identiteta ne bude obavezno za polise osiguranja kada je u pitanju sistem penzijskog osiguranja na osnovu ugovora o zaposlenju ili zanimanja osiguranika, pod uslovom da te polise ne sadrže klauzulu o vrijednosti otkupljene polise i da se ne mogu koristiti kao zalog za zajam.

5. U slučaju da se javi sumnja da li klijent iz gorepomenutih stavova istupa u svoje ime, ili gdje je izvjesno da ne istupa u svoje ime, kreditne i finansijske institucije preduzeće razumne mjere da dobiju informacije o pravom identitetu lica u čije ime klijenti istupaju.

6. Kreditne i finansijske institucije utvrdjivaće identitet klijenata čak i tamo gdje je iznos transakcije niži od zakonom propisanog minimuma za prijavljivanje gdje god postoji sumnja da se radi o pranju novca.

7. Kreditne i finansijske institucije ne podliježu obavezi utvrdjivanja identiteta predvidjenoj ovim članom gdje je klijent takodje kreditna ili finansijska institucija obuhvaćena ovom direktivom.

8. Države članice mogu predvidjeti da je obaveza utvrdjivanja identiteta u vezi sa transakcijama iz stavova 3 i 4 ispunjena onda kada se ustanovi da će se plaćanje za transakciju dužiti sa računa otvorenog na ime klijenta kod kreditne institucije na koju se ova Direktiva odnosi prema obavezama navedenim u st.1.



Član 4

Države članice će obezbijediti da kreditne i finansijske institucije vode i čuvaju slijedeće podatke kako bi se oni mogli koristiti u svakoj istrazi o pranju novca;

- u vezi sa identitetom klijenta, kopiju ili reference traženih dokaza, za period od najmanje pet godina po okončanju saradnje sa klijentom,
- u vezi sa transakcijama, prateće dokaze i evidenciju koju sačinjavaju originalni dokumenti ili kopije prihvatljive na sudu po važećem nacionalnom zakonodavstvu u periodu od najmanje pet godina po obavljanju tih transakcija.



Član 5

Države članice će obezbijediti da kreditne i finansijske institucije sa posebnom pažnjom pregledaju svaku transakciju za koju smatraju da je po svojoj prirodi veoma vjerovatno povezana sa pranjem novca.



Član 6

Države članice će obezbijediti da kreditne i finansijske institucije i njihovi direktori i službenici u potpunosti saradjuju sa organima odgovornim za sprječavanje pranja novca:

- tako što će na sopstvenu inicijativu obavještavati te organe o svakoj činjenici koja bi mogla ukazivati na pranje novca,
- tako što će tim organima pružati na njihov zahtjev sve neophodne informacije u skladu sa procedurama ustanovljenim važećim zakonima.

Informacije iz prvog stava proslijedjivaće se organima odgovornim za sprječavanje pranja novca država članica na čijoj se teritoriji nalazi institucija koja proslijedjuje te informacije. Te informacije će uglavnom proslijedjivati jedno ili više lica odredjenih od strane kreditnih i finansijskih institucija u skladu sa procedurama predvidjenim čl.11 (1).

Informacije proslijedjene tim organima u skladu sa prvim stavom mogu se koristiti samo u vezi sa sprječavanjem pranja novca. Medjutim, države članice mogu predvidjeti da se te informacije koriste i u druge svrhe.



Član 7

Države članice će obezbijediti da se kreditne i finansijske institucije uzdrže od obavljanja transakcija za koje znaju ili sumnjaju da su povezane sa pranjem novca dok ne obavijeste organe iz čl. 6. Ti organi mogu da, pod uslovima odredjenim od strane domaćeg zakonodavstva, daju uputstva da se ta transakcija ne izvrši. Gdje se sumnja da takva transakcija otvara put pranju novca i gdje nije moguće ne izvršiti transakciju, ili bi se time osujetili napori da se uhvate lica kojima je sumnjiva transakcija namijenjena, dotična institucija će obavijestiti te organe neposredno po izvršenju transakcije.



Član 8

Kreditne i finansijske institucije i njihovi direktori i službenici neće otkriti dotičnom klijentu niti trećim licima da su informacije proslijedjene organima u skladu sa čl. 6 i 7, ili da je u toku istraga o pranju novca.



Član 9

Davanje informacija iz čl. 6 i 7 organima za sprječavanje pranja novca od strane službenika ili direktora kreditne ili finansijske institucije u dobroj vjeri neće predstavljati kršenje zabrane odavanja informacija koju nameće ugovor ili bilo koja zakonska, regulativna ili administrativna odredba, i neće povlačiti odgovornost te kreditne ili finansijske institucije, njenih direktora ili službenika.



Član 10

Države članice će obezbijediti da ukoliko u toku kontrole koju u kreditnim ili finansijskim institucijama vrše nadležni organi, ili na bilo koji drugi način, ti organi otkriju činjenice koje bi mogle predstavljati dokaz pranja novca, o tome obavijeste organe odgovorne za sprječavanje pranja novca.



Član 11

Države članice obezbijediće da kreditne i finansijske institucije:

1. ustanove adekvatne procedure za unutrašnju kontrolu i komunikaciju kako bi se preduprijedile i spriječile operacije vezane za pranje novca,
2. preduzmu odgovarajuće mjere da bi njihovi službenici bili upoznati sa odredbama ove Direktive. Te mjere uključiće i učestvovanje njihovih relevantnih službenika na posebnim programima obuke kako bi lakše prepoznavali operacije koje mogu biti povezane sa pranjem novca, a takodje i kako bi naučili šta da preduzmu u takvim slučajevima.



Član 12

Države članice će obezbijediti da se odredbe ove Direktive prošire u cjelini ili djelimično na fizička lica i kategorije institucija, pored kreditnih i finansijskih institucija iz čl. 1, koji se bave poslovima naročito pogodnim za pranje novca.



Član 13

1. Komitet za kontakt (u daljem tekstu: Komitet) biće osnovan pod okriljem Komisije. Njegova funkcija biće da:

(a) bez nanošenja štete članu 169 i 170 Ugovora olakšava harmonizovanu implementaciju ove Direktive kroz redovne konsultacije o bilo kojim praktičnim problemima koji se javljaju u njenoj primeni i za koje se smatra da je korisna razmjena mišljenja;
(b) olakša konsultacije izmedju država članica o strožim ili dodatnim uslovima i obavezama koje se mogu uvesti na nacionalnom nivou;
(c) pruža savjete Komisiji, ako je neophodno, o svim dopunama ili amandmanima koji se smatraju neophodnim, pogotovu da bi se harmonizovali efekti čl.12;
(d) ispituje da li fizičko lice koje se bavi odredjenim zanimanjem ili neku kategoriju institucije treba obuhvatiti čl.12 tamo gdje se utvrdi da se to zanimanje ili institucija već koristilo za pranje novca u državi članici.

2. Funkcija Komiteta neće biti da procenjuje opravdanost odluka koje nadležni organi donose u pojedinačnim slučajevima.

3. Komitet će činiti lica imenovana od strane država članica i predstavnika Komisije. Sekretarijat će obezbijediti Komisija. Predsjedavajući Komitetom biće predstavnik Komisije. Komitet će se okupljati na poziv predsjedavajućeg, bilo na njegovu inicijativu, bilo na zahtjev države članice.



Član 14

Svaka država članica preduzeće odgovarajuće mjere da obezbijedi punu primjenu svih odredbi ove Direktive a naročito će odrediti sankcije koje će se primjenjivati u slučaju kršenja mjera usvojenih shodno ovoj Direktivi.



Član 15

Države članice mogu da usvoje ili zadrže na snazi strože odredbe u oblasti koju obuhvata ova Direktiva da bi se spriječilo pranje novca.



Član 16

1. Države članice donijeće zakone, propise i administrativne odluke neophodne za postupanje po ovoj Direktivi najkasnije do 1. januara 1993.
2. Tamo gdje države članice usvoje ove mjere, te mjere pozivaće se na ovu Direktivu ili će biti praćene takvim pozivanjem prilikom zvaničnog objavljivanja. Metode pozivanja na Direktivu utvrdiće države članice.
3. Države članice će saopštiti Komisiji tekst glavnih odredbi domaćeg zakona koji će biti usvojen u oblasti koju ova Direktiva uredjuje.



Član 17

Godinu dana poslije 1. januara 1993, kad god je neophodno, i barem tri puta u toku godine od tada Komisija će sastavljati izvještaj o sprovodjenju ove Direktive i podnositi ga Evropskom Parlamentu i Savjetu.



Član 18

Ova Direktiva je upućena državama članicama.



U Luksemburgu, 10. juna 1991.


Za Savjet
Predsjednik
J.C. JUNKER


Izjava predstavnika vlada država članica koji su se sastali u okviru Savjeta:

Predstavnici vlada država članica, koji su se sastali u okviru Savjeta,

Podsjećajući se da su države članice potpisale Konvenciju Ujedinjenih Nacija protiv nezakonitog prometa opojnih droga i psihotropnih substanci, usvojenu 19. decembra 1988 u Beču;

Podsjećajući se da je većina država članica već potpisala Konvenciju Savjeta Evrope o pranju, traženju, zaplijeni i konfiskaciji prihoda od kriminala 8. novembra 1990. u Strazburu;

Svjesni činjenice da opis pranja novca sadržan u čl. 1 Direktive Savjeta 91/308/EEC u smislu formulacije potiče iz relevantnih odredbi gorepomenutih Konvencija;

Ovime se obavezuju da preduzmu sve neophodne korake najkasnije do 31. decembra 1992 da u okviru krivičnog zakonodavstva propišu odgovarajuće zakone koji će im omogućiti da poštuju svoje obaveze po gorepomenutim instrumentima.


(Juni 1991)


Download